the ancien 16

Epizoda 10 - nulta tacka volje

2010-01-31T01:31:00.000+02:00

#010-Nulta tacka volje

...citati i muzika tik iznad glasa (dragi i dobri ljudi - ova epizoda je izazov za usi, ali ko zna zašto sam to odlucio uraditi bas tako).
Click to download (3,95MB)

Epizoda 9 - laura umire

2010-01-25T01:25:00.000+02:00

#009-Laura umire

...jedinstven i neponovljen osjecaj, proljetni dan, pisanje onoga cega vise i nema...
Click to download (6,82MB)

Epizoda 8 - proslost i sadasnjost

2010-01-21T01:21:00.000+02:00

#008-Proslost i sadasnjost

...snijeg je poceo a sa njim i zima, sjecanje na nju, proslost i sadasnjost, suprotnosti, a zvuce kao varka.
Click to download (3,47MB)

Epizoda 7 - zaborav

2010-01-18T01:18:00.000+02:00

#007-Zaborav

...i snijeg pada i prekriva brzo sve tragove tvoje, kao da ih skriva...
Click to download (3,25MB)

Epizoda 6 - shvacanje vjetra

2010-01-15T01:15:00.003+02:00

#006-Shvacanje vjetra

Sta meni vrijedi sto shvatam vjetar, rijeku il kamen, kada nikoga nemam da to podijelim (sa njom)...
Click to download (2.97MB)

Epizoda 5 - ta davna 97-ma

2010-01-10T01:10:00.003+02:00

#005-Ta davna 1997-ma

skoro 15 godina kasnije, ja objavljujem neke stvari, dal tuzno, pa ne bas, dal cudno, pa ne bas, dal...
Click to download (6,6MB)

Epizoda 4 - Ljubav onih zivota

2010-01-07T01:07:00.001+02:00

#004-Ljubav onih zivota

...kao da je vazno sta covjek radi, sta o nekome misli, na kraju ipak svi i jesu jednaki i razlicito isti.
Click to download (19MB)

Epizoda 3 - romanticari i pocetak

2010-01-05T01:05:00.001+02:00

#003 - Romanticari i pocetak

...jedan od mnogih u ovome gradu, koji razmislja, jedan koji pati i kada nepati.
Click to download (22MB)

Epizoda 2 - vuk u coporu

2010-01-04T13:04:00.002+02:00

#002 - Vuk u coporu

doblo i dobro dosli prijatelji, neprijatelji, poznanici i svi drugi.
Click to download (16MB)

Epizoda 1 - soneti ljubavi

2010-01-02T13:02:00.001+02:00

#001 - Soneti ljubavi

dobro dosli, dobro-dosli, jos bolje vas nasao, ovaj puta kako i drugi...
Clikc to download (5,3MB)

ancien 16 goes PODCAST

2010-01-01T13:01:00.001+02:00

Dobri ljudi i losi ljudi, poezije od onih zivota su dobile novi momenat - podcast emisiju pa ko zeli neka izvoli. Emisiju mozete poslusati ovdje, ili skinuti i spasiti na sopstveni racunar. Takodjer ce uskoro da bude i u Itunes datoteci, te je tamo mozete abonirati (naravno besplatno).

Sva pozadinska muzika su sample-ovi od programa Garage Band.
Tektovi, glas, kao i obrada muzicka incl. efekti su uradjeni u istom programu od autora tekstova tj. mene (the wizard of Avignon aka Dzenan SEHIC).

Cheers!

.

Mladost prolazi

2009-12-16T00:25:00.000+02:00

Za tobom sam dušo tugovao,
pjesme pisao,
tebe sanjao,
tvoju sjenku pratio,
te volio.

Zasvirajte sada,
svirajte i vino mi donesite,
svirajte kao što se svirali, tada...

Ništa mene ne pitajte,
pitati me ništa nemojte,
zašto mi mladost prolazi,
dolazi tuga,
oproštaj ne dolazi.

I još jedna ljuta za tebe,
djevojko...
neostvarena!

Riječi tužne i jedna šara

2009-12-16T00:22:00.001+02:00

Nikada mi se ne javljaš,
samo zrnce sumnje siješ, u srce stavljaš...
U posljednji čas,
na kraju,
a stari weker ne pokazuje put ka raju.
Vrijeme melje, sate lomi,
a sve to uzalud,
jer uzalud je sav tvoj trud.

Sve su samo riječi tužne,
misli daleke, bezsmislene, ružne,
sve čaše polomljene,
kao srce moje,
u komade,
rastavljene...

A mene u srcu tvome nema.

Put do tvojih usana

2009-12-16T00:08:00.001+02:00

Makar još tri duge zime čekao,
makar to još četiri puta rekao,
makar te cijeli život ne dočekao,
ipak ti - MOJA SI!

Piće mozak muti,
pogled se u mutilo uputi,
riječi na papir padaju,
tvome zadahu se nadaju,

jer samo zadah je put do usana tvojih
ili nevolja.

Jednom kada čuješ

2009-12-16T00:05:00.001+02:00

Ja ovako baš vječno mogu,
ležati, piti, pjesme pisati,
disati, na tebe misliti,
tu i tamo sanjariti.

Bol dopustiti,
šanse propustiti,
a san, ta život nije,
niti se život tako živi.

Godine samo žure, bježe,
sanjariti ne daju,
jer ko sanja, taj ne živi,
a ko ne živi, taj se pahuljici snježnoj ne divi,
ili tek tad!

A ona, nježna,
samo malko postoji!

Plašt od mjesečine

2009-12-16T00:02:00.000+02:00

Mjesećina, kažu D-Mol nije,
sada shvatam šta se iza toga krije,
sada znam - uzalud moje srce bdije,
kada tvoj korak čuje.

Mjesećina srebrom zalijeva,
sve što se u sijenu skrilo, nije,
šta se tada smije,
ašta se tada smije?

Ptica što je pala - JA SAM!
Golub ranjenoga krila,
samnom si se samo igrala,
MOJA,
ti nikada nisi bila.

Dob i godine

2009-12-16T00:00:00.001+02:00

Četiri druga rastaju se,
oni ne plaču,
tugu ne tuguju,
niko njih ne rastavlja,
nema ništa da ih sastavlja...

Četiri druga, prijatelji su bili,
nikakve pakosti oni nisu krili,
nisi bili zli, nise se tukli,
samo su otišli, samo se rastali.

Sada skupa oni više nisu,
još se znaju, ponekad se viđaju,
dob i godine ćine svoje,
sastavljaju i rastavljaju.

Dugo čutanje

2009-12-13T00:58:00.001+02:00

Ja mogu da te tražim,
na brodu da se stvorim,
u vjetar da se pretvorim!

Ja mogu da te tražim,
da stignem sve do boga,
i ko zna kuda još?

Ali sve je uzalud,
dvije-tri riječi ne čine BLUD,
Čemu ovoliki trud???

Kada ne želiš - JA VOLIM TE! reči...
Ne želiš pravu ljubav steći.
Kažeš samo - GRLIM TE!!!

I ostaje to neko dugo čutanje,
nasmijani - ŽUTI KRUG
ako je tako...
onta to ljubav nije..
pa drugarice ja sam ti SAMO DRUG!

Aplauz što moja nisi...

2009-12-13T00:54:00.002+02:00

DA - Ti, moja nisi, samo ti si
Dal si me primjetila?
a da nisam tu?
Dal bi me se sjetila?

Dal ti išta znači što moja NISI?
Ova godina mi nije mnogo donijela...
TEBE od mene ODNIJELA!

Kada mene vidiš!
Srcem - ne očima!
Kada ugledaš vrata nebeska,
spoznat češ-JA nisam ARABESKA...
što vječno čeka TU!

Hodati po nebu

2009-12-13T00:50:00.002+02:00

Vatra tinja, a i strepnja
što u srcu kao latica,
na tom vjetru talasa,
EH moj TI - zašto nemam glasa?

Ali i ovako, samo daj mi ZNAK,
ja bit ću tu,
Otjerat ću mrak,
Bit ću ti ZRAK!

Biti ću tvoja krila,
budi sve što nisi BILA,
A ja,
bit ću sve što poželiš...

...samo poželi!

Ne reci, hajde zeželi, zažmiri,
i hodati po NEBU moćeš,
samo zažmiri - VIDJET ĆEŠ!
DA...
Hočeš!

Ljubavi trajno

2009-12-13T00:46:00.002+02:00

Ljubav nije travka
zgaziš je, a ona se ne podigne,
ljubav nije varka,
za varku se ne POGINE!

Što večeras ovdje nisi?
Moja ljubav TI SI!
A ni ja, DRAGA nisam travka,
kad me zgaziš, JA SE IPAK DIGNEM.

I svo piče ovoga svijeta,
sva hrana na zemlji ovoj,
svo zlato što postoji,
udovoljit meni neće,
mojoj žeđi,
toj glađi,
mojoj žudnji -
KRAJ MENE NISI,
Ta stvarana ljubav TI SI!!!

24

2009-12-13T00:39:00.002+02:00

Još malo pa 24 godine stekoh!
Prije negol išta primjetih.
Jednom "VOLIM TE" ja ti rekoh,
i par stihova ja ti posvetih...

Ali šta to dospjelo do mene NIJE?
Ambise mrak, crnilo, pa svitanje i zora!
ti do mene dospjela nisi,
dal bi bilo bolje da jesi?
Ipak nisi, ZATO NE ZNAM!

Ja glasa nemam,
da PJESME pjevam...
zato pjesme pišem, izgovaram i PIŠEM,
riječi neke brišem, ali
MISLI NE MOGU!
Ta sklonost je prepuštena bogu,
MENI NIJE!!!

Gole istine BOLE

2009-12-13T00:35:00.001+02:00

Nazivo ovu pjesmicu Madam "N"

da me je jučer grom spalio,
pitam se dal` bih išta žalio?
Tvoje usne nikada nisam ljubio!
Zbog toga bih sigurno žalio!
Možda bih i malko patio...

Zaboravim,
na tren ja sve zaboravim!!!
Dok se malko ne oporavim,
pa shvatim
DA NE MOGU BAŠ DA ZABORAVIM...

Ali na kraju ipak ostaje
NE MOGU ili
NE ŽELIM???

4 dana prije nove pa skoro 2003 do 4

2009-12-13T00:32:00.001+02:00

... šta vrijede snovi koji se ne ostvare?

22h, eto 27 noć te zadnje 200 i neke prije 3 ili četvrte.

Ja evo kako mi kažemo cugam, slušam Tomu, ČAJ, ČAJ, i možda malko liker od biljke i kruške :)

Toj jednoj djevojci, pa recimo da se zove LANA, sam poslao poruku koju možda nisam ni trebao.
JEDNOM SE ŽIVI KAŽU, ali to neko sutra u tom životu ONI ne spominju!

Lana je najnovija Lota, moja Jelena, moja Laura, Adrijana..ma kako god!

Misli su pomučene,
a ja sam je pitao da izađemo :) (hah)

Peti san

2009-12-13T00:16:00.001+02:00

U jutro rano,
bogom dano,
malko prije izmaglice
skrivamo se ispod deke,
ono kao izbjeglice...

Mi ne pripadamo ovome danu,
postojimo samo po noći,
jer po danu ja neću moći,
toliko uvjerljivo o tebi sniti!

Ali prođe dan, ne baš kao noć,
i u noći ti češ meni doć,
i bićemo skupa do sljedećeg jutra...
to toga prokletoga sutra...

Četvrti san

2009-12-13T00:13:00.002+02:00

Ja sam samo jedan od onih,
nisam ti prvi,
nisam ni zadnji,
nisam ni onaj pravi,
samo jedan više u nizu...

Da sam ja neko, da sam onaj,
I da si ti, ta moja TA
ali ja nisam neko, a ti nisi TA,
moja jedina...
Dragi i Dragana.

Nosio sam sliku tvoju,
u novčaniku, MILA
da si samo ti
ona prava, plava i smeđa bila!

I sretniji bi bili...
i sretniji bi bio život moj!
ali ti nisi moja, a ni ja
- NISAM TVOJ!

Treći san

2009-12-13T00:09:00.001+02:00

I još jednom, više, jaće,
jedno malo dijete plače.
Ispod neba samo stoji,
kao da tu od uvijek postoji.

A sa druge strane svijeta,
ispod neba drugo dijete stoji,
u nebo gleda, zvijezde broji,
baš kao da ne postoji.

I ti za mene ne postojiš,
ispod neba ili gdje god drugo,
suze i smijeh su božiji dar,
bili bi MI savršen par!

I još jednom, više bolje
u sred svijeta cvijetno polje,
u sred tame dašak svijetla,
nada što se gasi,
ali neko će doći da me spasi!

Drugi san

2009-12-13T00:06:00.002+02:00

Sanjao sam da nisi više fora,
da si nekako bezvrijedna,
sanjao sam da si baš bez veze,
i da si propala do dna,
kao nekada za tobom ja!

Divne su oči nečije,
sanjao sam da mi više nisu tvoje,
bila si nekada sa svilom u očima,
hodala usamljena noćima,
kao nekada za tobom ja!

Sanjao sam budućnost tvoju,
jer naša budućnost ne postoji,
od boga nam je isto dato,
jednome srebro, a drugome zlato...

I plakati češ i ti! Voljeti uzalud,
usamljena biti, zamnom hodati,
i mene - TI češ sanjati,
kao nekada tebe JA!

Prvi san

2009-12-13T00:05:00.002+02:00

Mene možeš uvijek imati
samo to trebaš poželiti,
kome češ večeras vrata odškrinuti
bez tebe ne želim živjeti.

Javi se nada kao neki san,
topao i prelijep junski dan,
piknik i trava, samo ti i ja
tvoj osmijeh i tvoja oka dva.

Gore nebo, a ovdje je raj,
kada je najljepše dođe kraj.
Nestao san, nestala ti,
možeš li me ikada zaista voljeti?

Jer mene možeš ama baš uvijek imati,
to ne trebaš ni poželjeti,
jer ja sam već odavno tvoj!!!

Juni 2003

2009-12-13T00:05:00.001+02:00

Juni 2003

...izgleda da uzalud pokušavam pronači kraj...stranicama nikada kraj!

TAMO GDJE SE DUŠA NASTAVLJA

... i jer duša gine od tišine, ova olovka neće prestati pisati, dokle god mi srebrne misli teku i sanjaju vječni san o kosi donekle plavoj - smeđoj, ili drugoj, ne crvenoj i nježnoj kao lan!

crtica

2009-12-13T00:04:00.000+02:00

...toliko neispisanih stranica, toliko djevojaka - kojima ja nisam prišao! Toliko propuštenih prilika, toliko usamljenosti i toliko sam SAM!

Toliko je ostalo neizkazano,
toliko ne napisano,
toliko poljubaca, neuzvračenih!

Toliko sam volio uzalu...

Od početka

2009-12-12T23:50:00.004+02:00

Dugo već dugo ja volio nisam,
predugo ja već evo samac sam,
počinjem opet iz početka,
još jednom iznova, ja se ne dam.

Dani mi prolaze...odoše,
drugi dolaze, idu, stižu, evo ih....
A sreća, ona me mimoilazi,
Stara boljka ne prolazi.

Boli, ali zašto, nisam zaboravio,
samo dugo ovdje već nisam bio,
dugo nigdje nisam boravio,
osim boli sve sam zaboravio...

Nova duša je došla,
bol nosi u genima,
samo bol, ona nije prošla,
a možda nikad i neće.

...sa vremenom bol ne prolazi, ljuba ne prolazi nikada, mi samo naučimo da se nosimo sa njom, naućimo da je podnosimo.

x-tekst kroz dva

2009-12-12T23:50:00.003+02:00

...rodio sam se jednom, a jednom ću i umrijeti, živim, ali stvar je u nećemu drugome, ja postojim, nisam siguran živim li, tu sam, ali ništa više. Sviram bluz života svoga, plešem sopstveni valcer,
pišem svoje stihove i uvijek sam prisutan u životu, kojeg naime ne živim. Čudno, zar ne?

Bez razmišljanja, od sebe ja bježim,
Ostavljam za sobom, poznat meni svijet,
I nestajem, venem polako,
kao pupoljka cvijet.

A onda?
Opstala je za kraj,
ta želja puka...jedna želja,
moja želja.

A na karju ipak dođe kraj!

x-tekst

2009-12-12T23:50:00.001+02:00

...probudio sam se opet rano, zora još na pomolu nije. Gledam kroz prozor, razmišljam, sječam se...
Jučer sam je vidio sa njim i svijet se opet srušio.

Svijet je nestao,
nada se ugasila,
više ni sebe ne lažem,
sviječa je dogorijela,
a sjaj u očima...taj silni sjaj?

I on nestaje!

Dal ću preživjeti?
Dal preživjeti želim?

Hajde,
zemljo progutaj me,
vjetrovi, odnesite me daleko,
vode zemaljske, utopite me svog,
jer ja ne mogu više,
a nije da ne želim!

Ona druga bibliada

2009-12-12T23:49:00.003+02:00

Kiša će prestati
Oluja će stati
Oblaci će nestati

...ali vječno češ biti ti! Jer sječanje na tebe je svakodnevno, a nade više nema, ne postoji.

Ja, ležem se!

Ja si moram lagati,
da bih preživio,
ja se moram i nadati,
iako nada ne postoji,
Lagati i nadati ću se do kraja poglavlja
života ovoga,
jer tako ću preživjeti ovu priču
što istina je zovu.

Hajde oprosti mi živote,
ja te baš i ne živim,
ja živjeti ne mogu,
kada ona nije pokraj mene.

Oprosti mi dušo,
što si toliko prazna,
ali bez te crnokose imaginarne stvarne
sva osječanja su lažna.

Oprostite mi snovi,
što samo nju sad sanjam,
drugačije ja ne mogu,
samo sam tada sa njom,
samo tada je samnom.

I na kraju si moram oprostiti,
opraštam sam sebi,
ona nije tu da mi oprosti.

Kad se duša rodi

2009-12-12T23:49:00.001+02:00

Violina je svirala, plakala i u srce me dirala...
Ja tada još volio nisam,
Niti znam šta voljen biti znači,
mislio sam da sam jak,
od sudbine nisam jači.

A bojim se i strijepim,
od grijeha sa usana mojih,
pobjeći ne mogu,
a odgovor već znam,
jaći nisam, al neću da se predam.

Pola dvanaest

2009-12-12T23:48:00.002+02:00

Pola dvanaest je u noći,
ja sad stvarno moram poći,
zovu, zovu me kafane,
odoh ljećit nove rane.

Mada rane to moje nisu,
samo stara jedna što se pali,
to je tuga neka što navali,
to je bol nezaboravljena,
to je pjesma neodpjevana,
novela ne napisana,
priča neispričana,
to je moja prva rana,
sječanje na tebe!

Ime njeno više ne znam,
nesječam se njenog lika,
ali znam još da je volim,
u kafani bol da prebolim,
barem jedan sat ili dva!

Sarajevo nula dva

2009-12-12T23:48:00.001+02:00

Moj mili grade, evo još par dana,
svakim danom nova rana,
onda doće nula treća,
sa njom možda nova sreća...

Vatromet, sjaj na nebu, zvijezde i mi na trgu nekom!

Eh moj mili Rajvos-grade
jednom više na koljena ti pade,
ali ću ja opet kao soko,
uzdići se skroz visoko
i gledati te odozgo!

Te te vidjet punim sjajem,
kao što sam nekada gledao nju.

...-...

2009-12-12T23:47:00.002+02:00

Ma ne dugujem ja to nikome,
ja uživam svojim bićem i likom,
ja pijem, jer sreće nemam,
samo vino i pjesmu ja trebam!

Trebao bih i djevu jednu,
jednu mladu, lijepu finu,
Ali znaš da mene neće,
zato ulicama noću šečem,
sve dok do kafane ne dođem,
dok sve ulice ne prođem.

Zato pijem, zato pjevam,
nikome drugom ja se ne dam,
a uz vino ja se predam,
na čas...
ples i pjesma,
samo da tugu ne tugujem.

Zaboraviću bar na malo,
nebil mi se jednom dalo,
nebil krenulo,
da i ja budem voljen,
od one koju volim...

dz

2009-12-12T23:47:00.001+02:00

Eh, moj Šeha, već te snađe,
kud prije ti bol pronađe?
Zar nije rano za kafane,
Što zamijeni noć za dane?
Što zamijeni sve jarane?

Gdje je mjesec tu si i ti,
još te samo u noći mogu naći,
šta li će tebe još moj Dženo,
štošta u životu snaći?
Od sudbine ti nisi jači!

Vrati nam se druže stari,
pusti nek ide, djevu zanemari,
od kafane hajra nema,
ni od vina, ni od žena...

Zato jaro dođi sebi,
što li sve to treba tebi,
da ulicama šečeš sam,
da piješ,
i da tugu tuguješ,
kao da to sve nekome duguješ!

Kafana

2009-12-12T23:46:00.003+02:00

Kada pođeš jaro stari,
iz mog grada, putem preka,
sa desne strane je kafana,
ispod nje tu teće rijeka.

U toj kafani, ja sam noću
baš svake noći, znaj doću,
mnogo vina ja popiti hoću,
da sakrijem baš svu samoću.

Pa pjevam, pijem i plešem,
svake noći, sve do jutra,
zasvirajte mi cigani,
kao da ne postoji sutra.

To je mjesto moje staro,
dođi i ti stari jaro,
da nazdravimo za života,
još po jedna je ljepota,

pa sad, hajd živjeli!

Onaj stari

2009-12-12T23:46:00.001+02:00

I opet živim ovaj život stari,
i opet živim ovaj život svoj,
i opet niko kraj mene, da joj se divim.

Opet kafana ispunjava noć,
u veće ja njoj ću poć,
u ponoć ću pjevati,
u zoru kući doć.

Uz Tomu Zdravkovića vino ću piti,
ako je neko opsuje, ja ću se pobiti,
i sve jer moram tu smješnu tugu sakriti.

A u zoru, pijan kući ću poći,
Sve boli opet će doći,
zaboraviti ja neću moći,
mada mamurluk skrene misli za sat dva.

Pa tako iz dana u dan,
a život će proći,
to je sigurnija kalkulacija
nego da će ona meni možda doći...

Ulico, dome moj

2009-12-12T23:45:00.003+02:00

Jesam li vam nedostajao,
dok me nije bilo,
moje ulice noćne,
moji drugovi stari.

Opet uz vas, provodim noći sam,
zaobilazim lokve,
koraćam kroz noć,
a hodam kroz dan.

Iz kafana kada kući pođem,
kroz sve ulice što prođem,
i vama pričam, sve tuge svoje...

Sada tužan ja ostadoh sam,
ni kafane nisu što su nekad bile,
kad se nije sve znalo,
kad su se i tu neke tajne krile.

Sad sam opet vaš, kao nekad prije,
Nisam se ja od vas krio,
pokušao sam otići,
evo sam se vratio.

Nema nje

2009-12-12T23:45:00.001+02:00

Noćas sam opet onako sam,
kao što već dugo nisam bio,
to me sudbina časti,
ja to nisam htio.

Nočas mi cigani sviraju,
jer tu sam se zatekao, kod njih sam često bio,
sa njima sam pjevao,
plakao i pio.

Nočas uz vino, pjesmu i kafanu,
ja bit ću sretan i bez nje,
te žene jedine i sudbine suđene...
Ipak ne proklete.

I nočas ću još jednom čaše razbijati,
kao ona srce moje,
sa osmjehom na licu i jednom čašom u ruci...
Ja pjevam sad bez nje,
a ti sudbino, samo me dotuci...

18-tog

2009-12-12T23:44:00.000+02:00

18-tog decembra 2002. godine donese sudbina i račun za stare dugove...
TAMO GDJE DUŠA POČINJE

Zimski pragovi i psovka

2009-12-12T23:43:00.000+02:00

Prvi dan zime je izgleda ove godine,
došao nešto prije jeseni.
Pečeni su kukuruzi i napukli su kesteni...

Ove godine, kao i prošle bez tebe,
ruke u džepove i ko me jebe!

Zima mi je, ne prvi puta nego opet. Taj septembar ovogodišnji prolazi, a ja sam zaboravio da volim.

Ali ne radi se više o zaboraviti ili voljeti.Na kraju balade ostaje samo ljubav koju mi osječamo u srcu, u duši.Ja nikada nisam htio da zaboravim ljubav, samo tu jednu djevojku, što je glavni junak jedne balade. I mada je ova balada evo trajala više godina, ipak shvatih sada da ja nju ne moram zaboraviti da bih je prebolio. Jer evo već slutim jednu sljedeću baladu, pjesmu ili stih koji evo dolazi nezaustavljivo...a ja ga čekam.

Dunav

2009-12-11T22:48:00.006+02:00

Dan za danom, prolazi vrijeme,
izraslo je drvo, gdje je bilo sjeme,
Od djeteta do čovjeka,
nadošla i plima, ma gdje je bila osjeka...

I nekada stih jednostavno neće,
misao na tebe u crnilo se kreće,
pitam se da li je i Jesenjin bio riba,
jer tamno je ovdje gdje je dno.

...i više ni pisanje nije ono pravo, nekako mi nedostaje inspiracija, previše razočarenja, Adrijanu dugo nisam vidio, nemam želje i oči me bole, ali ne koliko i duša. Ako duša zaista umre, da li će se roditi nova poslije toga? Ili i čovjek umire sa dušom? Ili duša ostaje a čovjek nestaje...

Nedavno je otišao od nas Izet Sarajlić.

Pjesmica za osmi mart

2009-12-11T22:48:00.005+02:00

Imam jednu tajnu i čuvam je za sebe,
krijem je od svih, ne samo od tebe.

Imam jednu tajnu, moj anđele bez krila,
da te volim i proklinjem što moja nisi mila.

I zato evo ti pjesma, još drugarice moja,
ničija više, ovo je pjesma tvoja.

Eto odajem ti tajnu, što je dugo nosim,
govorim ti riječi kojih se ponosim.

A to je da te volim, i skoro ništa više,
Sretan ti osmi mart i to je sve što sada pišem!

Kada nisam sa onom koju volim

2009-12-11T22:48:00.003+02:00

Nije više kao nekad,
sklopim oči pa pišem,
nekada je sve išlo samo,
prosto i jednostavno, skoro kao kad dišem.

Gdje li su ti dani, kafane i jarani,
gdje je pjesma moja...
Gdje je sada Adrijana,
život skroman, bolan
al bez mana.

U čošku sobe – sopstvene tjeskobe,
slika tvoja u mislima mojim,
ambijent u glavi,
jedan zalazak sunca, piknik na travi
i mi „mittendrin“...

Samo malko vremena nam treba,
da vidiš da te volim i koliko,
pa možda i ti zavoliš mene,
pa možda se to i desi...

Ali sudbina naizgled ne da,
da pišem, da zaboravim,
da shvatim, da prebolim,
Adrijana.

Dane provodim hodajući Sedrenikom u potrazi za tom jednom Amrom, ako uopšte na Sedreniku živi. Adrijana je bila sinonim za želje neostvarene, a želim vezu, silnu zaljubljenost, ludost i sve što to prati. Naravno ne bilokoja, ali ta Amra, smeđkasto, crvenkasto, plavkaste kose. Vidjeh je ispred Akademije, hodala je sa drugaricom mojom, tada je i na tren upoznah i zaželih...I odlučih, neka se ovdje zove Adrijana.

Jedna kap više

2009-12-11T22:48:00.001+02:00

Noćas kad se vračam,
jer odpratio sam te kući...
Ti si odmah spavati legla, šta te briga,
ništa te ne mući.

Crni kaput, crna noć je,
sve do zore idem kući,
al mi se ne da stići,
nešto me mući...

Mući me brine, znam ja to dobro,
što prava nisi ti,
samo jedna više u tom nesretnome nizu slomljenih srca...

I opet januar

2009-12-11T22:47:00.005+02:00

Nije baš da ja ne volim snjeg,
te pahuljice ili zimu,
nekako mi previše dobro stoji,
ja ne volim takvu klimu.

Oči joj vire ispod kape,
krišom me gleda, jedva me vidi
samo brzo prođe,
kao da se stidi,
što joj šal lice skriva?

Jedna godina manje, još jedna je prošla,
par ljubavi, par sječanja, par sjenki,
i ne, nije mi došla, baš nije.

Prokleti januar, ipak novi početak,
zar nije dosta što je kraj sedmice, jedan ukleti petak, 29. svibanj 2009 kojeg provodim sam.

Jedna Amra u central kafeu, nekoga drugog će voljeti, a to neću biti ja.

Jedna Amra

2009-12-11T22:47:00.003+02:00

Eh moja plava, što plava nisi,
moja nisi ipak ti si!

Eh okeanu, moja što nisi,
što me ne gledaš? Ipak ti si!

Eh moja Adrijana, Sanja, Jelena il Ana, još jedna ti si,
još jedna što moja nisi.

Eh moja Amra, ni ti moja nisi,
Samo jedna Amra ti si...
za ovaj tren baš sve što želim...

Ali zapamti, jer ja pamtiti neću, kad muzika se ugasi, ma zapamtite sve, kad se zastor zatvori, kad duša umre, kad proljeće prođe...

Ja ću uvijek voljeti, toliko ljubavi u meni ima,
i uvijek ću prestajati voljeti, sve dok ne dođe ona jedna,
ona prava,
ona jedina, što još došla nije...
Nju nikada neću prestati voljeti!

Kad se vrati

2009-12-11T22:47:00.001+02:00

Šta da pišem, ako sve napišem,
dali iko sve napisati može,
dal ću htjeti, dal se smije..
ili kraj neću izbjeći moći,
dali ću tada iz početka poći,
kad se onda sve odjednom vrati.

Ja neću dozvoliti da se odjednom sve vrati,
neću ni tebe vratiti htjeti,
pa čak ni onda kada budem to mogao.

Još petnaestak minuta i koja godina me odvajaju od dvadesete, stojim na pragu tog životnoga pasusa i vrata se polako otvaraju, tik, tak, tik – tak i tako valjda do kraja...

Kako da budem sa njom

2009-12-11T22:46:00.004+02:00

Vidio sam ti u očima,
da je prošlo isto brzo kao došlo,
Samo sam ja ostao sa novom frizurom
i neobrijan.

Za osmi mart il valentinovo
sa tobom neću biti,
biti ću sa drugom.

I nju ću tad zavoljeti,
ne joj oči, nego tijelo,
kad ne mogu imati tu „tebe“.

Ne odustajem,
samo se prepuštam vjetru, neka pravi novu frizuru,
ali obrijati me ni on nemože.

Kad večeras nisam sa tobom,
čaša vina, jedna, dvije
šta li se iza noći ove još krije.

Samo pustolovine,
i neke druge, neke dobre,
ma dobre su meni one sve.

A sljedećega jutra,
tog novoga sutra,
samo još jedna u nizu bez tebe.

Kao roj pčela u glavi,
kao eksplozija u srcu mome,
pukao je lanac i sve su zaboravljene,

Danas sam vidio u tvojim očima koliko me ne voliš!

Lubav

2009-12-11T22:46:00.003+02:00

Ljubavnu bol dobijaš u dozama,
od ljubavi se liječiš lozama.

Tu može pomoći i vino,
slatko, nježno, suho, crveno i fino,
i jeste da je crveno slađe,
ali i vino bijelo, ovdje bi sjelo.

Onda ide i vodka, rum ili džin,
i barem jedno pivo mlako,
da sve nezaboravno,
zaboravim polako.

Pijane noći su duge, sve duže.
Ture jedna za drugom kruže,
pričam ti ovo moj stari druže...

Poslje svake noći dođe jutro novo
i misli na nju opet se vrate,
pa do noći me proganjaju,
do prve litre pića me prate.

Ali ni piće spas baš nije,
kad se svaki puta novo jutro iza pijane noći krije.

10 mart 2002. godine

2009-12-11T22:46:00.001+02:00

10 mart 2002. godine

...ti ne živiš samnom ni uz mene, ja ne živim sa tobom,
ti živiš sa drugim, a ja samcat sa sopstvenim grobom

KAD DUŠE UMIRU

*CITAT: „Sijem svijet kroz sitno sito, tražim nešto naročito, odmjetnika i bjegunca, nekoga sa one strane sunca...“
Dž.Balašević

Toliko sitno sito ne postoji izgleda...a da sam ja genije u svemu onda bi bio genije po svim pitanjima osim u tome kako pronaći onu pravu.

Gdje si?

Još samo tekst

2009-12-11T22:45:00.003+02:00

Mart 2002
„Još samo tekst“

Za nekih osam dana je dan kada sam se ja rodio i biće tačno godinu dana odkako ja pišem ove stihove u ovu knjižicu.
Prosto ne mogu da vjerujem.

Dosta mi je sada?
Ma dosta više!

Ja sam riba, u podznaku lav, skoro sve kuće su mi umjesecu, u kineskom horoskopu sam rođen u godini psa, u keltskom sam drvo jasen, u indijanskom (staro-američkom) sam vuk, a da sam Aztek bio bih jaguar.
U meni se vječno odvija bitka emocija, vječna borba između razuma i nečega što mi definišemo kao srce, ali ne organ i vječno volim pogrešne osobe, one što mi kažu ne i jedva čekam da zavolim onu pravu!

t.t.t.

2009-12-11T22:45:00.001+02:00

I opet neka tužna muzika, možda Toma ili Himzo; ma oba, samo neizmjenično, koja čudna kombinacija.
Sjedim,
slušam,
pišem,
mislim i dišem,

O djevojci koja bi se mogla zvati Adrijana, ona barem za sada mi je nekako naj!

Nisam umoran od života,
ne mogu biti dokle god dišem,
nisam umoran ni od kafane,
dokle god zbog tebe u njoj pišem,
O Adrijana.

I nemogu ja sada da patim,
kada znam kako voljeti opet,
stare račune ne mogu da platim,
ma i ne želim.

Moja Adrijana, ti djevojko tuđa,
očiju zeleno plavih i kovrđave kose tvoje,
Ti tuđa djevojko što moja nisi!

Sječam se opet
i sječam se svega,
sječam se tebe,
svih malih detalja
besmislica i
biločega – što sam bio ja.

A bio sam svoj!

Zimski šarlatani

2009-12-11T22:44:00.006+02:00

Toliko je ljudi o zimi već pisalo
a da se još uvijek nije izgubio smisao,
možda zima smisao nema,
ali ova je duga,
vuče se ko jesen.

I zima je jaka, a proljeće tek,
ima moć, neku čudnu snagu, da osječanja budi,
ali jesen je najjača,
pisanje tek u jesen dobije smisao.

Ne mogu u stiha baš da kažem sve što želim, ali mogu ovako. Jesen me povrati svaki puta nanovo u neki pozni san o ljubavi koju slutim.

A ova zima duga,
vuće se ko jesen!

Januar

2009-12-11T22:44:00.005+02:00

...analizirajući moje stihove i stihiće mogu samo reći:“Eh Bato bilo je tu svega“, i obuze me osječaj da se ipak vješto snalazim u tom svijetu naivaca, jer evo recite mi iskreno, ko u ovome Sarajevu ne piše pjesme, poeme, stihove, priče, romane i novele? Ma i nepismeni ih nekako pišu!

Ima ovdje i nekih Tominih (Toma-alike) pokušavanja, mada suviše vještački, onda ima i onih drugih jako pod uticajem gospodina Balaševića, mada ni to baš ne uspijeva kao njemu, ali meni definitivno najdraže su one ala Jesenjin, ne baš toliko duboke, malko mutne, nedovršene, pomalo dječaćke, mada iskrene i ipak samo moje.

Džoletov D-mol

2009-12-11T22:44:00.003+02:00

Dal` ste se gospodo ikada zapitali
gdje nestanu svi leptiri,
ono tik pred kišu?
Dali se i vama to gospodo desi,
da dođe sasvim neprimjetno,
jedan osječaj u krišu...

Samo spusti se pred vama,
kao ukleta riječ je sama,
i onda D-mol.

Od pjesme do pjesme,
lutalica svjesno,
Uvijek zna kad treba doći,
sačeka on da postane tijesno,
a džole ga je u pjesmi prvoj oslobodio.

Sam on dođe,
zna kad treba,
kao da odnekud padne,
taj glupi D-mol.

Igračka zabavna

2009-12-11T22:44:00.001+02:00

Već par dana, možda malo više
moju varoš i mahalu malu,
bijeli snjeg sad prekriva.
U zaklonu toplote, srce kuho udara,
duboko u meni se skriva.
Sjedim sam sa gitarom,
prsti sami po žicama šaraju,
nekada davno ja sam istinski volio,
sad me osječanja samo varaju,
a ni gitaru neznam da sviram.

A onaj gore,
sve je znao,
sada mi se opet smiješi pomalo,
jer i ja sam na kraju igračka zabavna,
toliki genijalac, čista zabluda,
opet znam da mogu biti sve što hoću.
Njen nikada neću biti iz meni razloga nepoznatih.

Ali kada o svemu razmislim,
ja samo sebe krivim,
život je kocka, a ja sam birao sam taj broj.
Dok igra traje, život ide dalje, ja se divim, iznad mene bistrome nebu,
crnom plavetilu i ogromnom zvijezda roj.

Život teče, ni ja ne odustajem od svog broja dokle god igra traje,
ko hoće taj i može, samo oni što odustanu se na kraju kaju,
ne vide oni da voljeti vodi samo ka raju,
šta će biti onaj gore zna,
a pakao je za one što život ne žive, što nisu igračka zabavna.

Negativna tolerancija

2009-12-11T22:43:00.005+02:00

Volim ja mjesec, barem koliko i ona,
a ako slovo O zamijenim sa A dobijem ja njeno ime.
Ne, ja za njom ne patim više,
ne rimujem stihove što pišem,
nekada i odobravam to što znam da tolerišem,
pa čak i to što ja volim nju, a ona voli drugog.

Prije decembra

2009-12-11T22:43:00.003+02:00

...došlo je, tiho i nježno, skoro neprimjetno, nije želila zlo, prišunjala se, kako je nije stid?
Nisam se uplašio, a i nije baš da je nisam očekivao, znao sam da dolazi, pa dođe uvijek, nekada kasnije, kadkad i ranije, ali nikad isto kao prije i svaki put me iznenadi,
ta jesen!

Zimski mjesec

2009-12-11T22:43:00.001+02:00

I svako poglavlje je različito dugo,
različiti smjesi, različita tugo,
a svaka pjesmica je misao za sebe,
jedna je za drugu, jedna za onu,
al nisu sve za tebe.

A ti, što ime tvoje ne spominjem,
ne zato, što imena nemaš,
več zato što mislim na sve njih,
na ljubavi dobre, i one zle.

Zimski mjesec je kao podpuni sonet,
koji svojim tokom objašnjava sve,
zašto su jedne ljubavi dobre,
a one druge ipak zle.

Zimski mjesec je uvod u epohu,
sonet novih granica, maksimum skala,
novih sfera u svemiru,
bez narodnih budala...

Sve je počelo tako davno,
davne zimske noći,
u hladnoj zemlji Njemačkoj,
otvorio sam oči.

Uzeo sam olovku
i kraj grijalice vrele
pisao sam riječi, naivne i ne zrele.

Tada bilo mi je važno da se rimuje,
nezavisno od osječaja,
ma nije bilo promašaja.

Ali izvorna ideja i potreba za pisanje,
nije bila tako prosta i svakodnevna
kao disanje!

Vremenom ja pisao sam sve više,
mislio sam naglas, govorio sve tiše,
po danu, po noći, ljeti usred kiše...
i još mnogo više, što sad ovdje ne piše.
A ime joj bilo nešto sa N.

I ne mogu završiti ovaj zimski mjesec mladi,
ne mogu i neću,
jer je prekasno da nastavim pisati
kao stilom od prekjuče,
jer došlo je vrijeme za jedan stepen više,
novu epohu u razmišljanju,
misli teku a olovka neka piše!

Stvarna stvarnost

2009-12-11T22:42:00.005+02:00

Nije što je magla, a i da je kiša ne bi mi smetalo. Sjedio sam na krovu, trudio se da gledam kroz maglu i da vidim to moje sivo sarajevo. tranvaji su kružili svojim plutanjama a ja sam se pitao kada i zašto je nestalo to plavilo iz ovoga grada...
mislio sam ja o svemu, o svim silnim glupostima koje čovjeku padaju na pamet, kada se trudi da ne misli i baš u jednom od tih momenata, protračenog vremena, mi dođe jedna misao, o kojoj dugo nisam pisao, da sam imao cigaru bacio bih je tik prije pogleda usmjerenog ka ivičnjaku još jedne loše asfaltirane sarajevske ceste, i vidio bi nju.

Fatamorgana ili priviđenje,
misao na nju, suludo sječanje,
želja, čežnje, misli, misao,
jedna ali tako poznata i draga,

ocrta se silueta u imaginarnome dimu, cigare koju nisam imao, ipak predugo sam se zagledao u daljine. I taj odlutani pogled jednostavno nije bio dovoljno interesantan da mi odvuče misli, a onda je silueta ponovo dobila ime, neko ime poput Jelene, žene koje nema, ucrtala se kao znak u mislima na tebe i njeno ime se osječalo kroz zrak.

Ali plave boje još uvijek nije bilo, ona je nestala,
samo gdje?

Magla je postala jača, misli su se suzile na jednu, pitanje je ostalo, ko je bila Jelena? Da je ona samo iluzija, možda i jesam lud, ali ako nije onda pišem o njoj, toj što drugoga voli, utješiti se ne mogu, pisati prestati još uvijek neću, samo da skontam kako sići sa ovoga krova.

„17.10 tog nekog – ma kakav William“

2009-12-11T22:42:00.003+02:00

I eto, možda nakon par dana, a sigurno i više, našla se tek tako nekako slučajno ispred mene. Pogledala me jeste, ali vidjela baš i nije.
Bolno je nekako da osoba do koje ti je stalo ti se ni ne nasmije. Tužno je što se tom poznaniku ona baca za vrat, a zaista sam tada i ljubomoran i prepun prezira.

Nije fer, ali i to je život,
samo jedno iskustvo više.

Stojim na vrhu jedne stijene, pogledom ka dole, magla, more i keltska muzika u pozadini, a kiša ono lagano rominja, adekvatno ambijentu.
Polako uzdišem i nosim saznanje da nije pošteno, zašto se meni ne obraduje barem isto toliko, barem jednom, kao što se njemu raduje, zašto me se ne sjeti, zašto moj broj ne nazove, ili nešto manje.

Plavi svemir

2009-12-11T22:42:00.001+02:00

Baš sve je moguće u mome plavome svijetu,
kada osječam nemir,
tamnoplavi je moj svemir,
A ti si crna zvijezda,
u mom svemiru plavom,
što toliko crno blješti,
nekom silnom stravom!

Kao crna mrlja, što kroz svemir se kotrlja,
kao crna rupa,
šta mi vrijedi – nismo skupa!

A moj svemir plavi, nije baš ni pravi...
Postoji, kao i mi, samo u mojoj glavi.

Ti si stvarna,
ja sam stvaran,
al tek skupa – broj smo paran,
a ta stvarnost ne postoji,
kada bog ne želi da nas spoji...

Prepuno strasti

2009-12-11T22:41:00.004+02:00

Zbog tebe ja nikada neću moći:

- Bogu vrijeme krasti
- Iz sebe izrasti
- U nebo misli upasti
- Poput jata lasti,
- kao cvečnjak zarasti

Bez tuđe propasti,
bez svoje koristi,
ja neću umijeti,
barem ne još!

A bez svoje koristi,
ja sa tobom neću srasti,
u nebo neću upasti,
neću bogu vrijeme krasti,
zbog tebe ću još i propasti,
od previše strasti,
koju osječam radi tebe!

ime

2009-12-11T22:41:00.003+02:00

Koga da nazovem, kome mogu reći?
Zar svako iskustvo sam moram steći,
zar toliki dio puta, sam ja moram prijeći?

Najbolje stihove koji su mi padali na pamet, niko nikada neće pročitati, jer moji najbolji stihovi su baš oni što mi na pamet padaju, kada nemam olovke a da ih zapamtim, to baš tako i ne ide!

Kakva li poezija

2009-12-11T22:41:00.001+02:00

Ma kakva poezija,
to nikad neće biti,
pisao je ja sa J ili bez!

To poezija nikada nije bila,
ne baš jer ne želim,
već i malo što i ne znam...

Premalo iskustva,
a načitan baš i nisam,
u mome srcu previše je boli,
jer ko poeziju piše, taj zna da pati,
ali većinu vremena on zna da voli.

Poeziju još niko u kafani pisao nije,
jeste da je mogao,
nije da se ne smije,
Ali poezija ljudi,
se piše i za druge,
ne baš samo zbrog sebe,
i radi sopstvene tuge.

Poglavlje više – II dio

2009-12-11T22:40:00.004+02:00

˝ Poglavlje više – II dio ˝
11.oktobar te 01. godine

Gdje god da pogledam vidim neostvarenu ljubav. Valjda je lako onima što se zaljube samo jednom u životu. Ja se zaljubim barem svake godine dva puta i po.
Gdje god da odem, jedna pjesma više koja me podsjeća na jednu od njih!

Na kraju zatvaram oči,
i siluetu njenoga lica u mraku sebi stvaram...
Ta silueta, probija se iz pozadine i ulazi u misli,
A bijega nema, jer gdje god da odem naići će ta neka nova, još jedna više...

Ta mala stvar – Čežnja

2009-12-11T22:40:00.003+02:00

Sjedio sam eto, zagledan u pod,
gledao sam ljude, njihov čudan hod,
gledao sam nebo – to više boja plavo.

Nisam mogao da te nađem.

Htjeo sam da pišem
kroz olovku da dišem,
htjeo sam ti sve reći,
dočarati, pokazati
sa jednom strofom ili dvije,
htjeo ti dokazati,

da ne mogu!

Ne mogu da te gledam,
a da ne vidim ništa!
Ne mogu da te slušam,
kako pričaš o njemu!
I ne želim da te slušam,
kada govoriš o svemu,
svemu što mi nismo.

bez naziva

2009-12-11T22:40:00.001+02:00

...i ljubav je nekad čudna stvar. Nisi baš ovisan, niti je doziraš, nema okusa, nema mirisa, a čini od čovjeka i agoniju i ekstazu.

U meni kadkad pokrene inspiraciju,
da ispoljim u neko čudno djelo,
svu skupljenu frustraciju...

Ja genijalan nisam, daleko od toga, a ove riječi, one su od mene meni, ove riječi inspirisane Jelenom...

Mržnja i bol

2009-12-11T22:39:00.002+02:00

Ja ne mrzim, što te mrzim,
več te mrzim, što te volim.

Ja ni ne volim, to što mrzim,
niti volim baš sve što zavolim,

ali kad se molim, da te ne volim
da odolim, da te prebolim,

ili kad se molim bogu s` nogu,
da mi dadne drugu drogu,

jer je i ljubav baš kao droga,
u pogrešnoj, tu nema boga...

Jer, ljubav ne dobijaš u dozama,
od ljubavi se lječiš lozama,

A dok shvatiš da lijek to nije,
da se iza svake čaše đavo krije,

Onda počnem da se mrzim,
ne zbog tebe, nit zbog mene,

ni zbog njema, ma šta meni
baš sve to treba.

Onda mrzim, ne što mrzim,
niti mrzim, što te volim,

niti mrzim, bol što bije,
niti ljubav što se smije,

kada vidiš da ja mrzim,
niti čega, niti koga...

niti tebe, ne baš ni mene,
niti ljubav, a ni bol,

niti mržnju ja ne mrzim,
samo kadkad od cigare dim.

vrijeme zimskog mjeseca

2009-12-11T22:39:00.001+02:00

... Tog 07.10.2001. godine je i došlo vrijeme zimskog mjeseca.

Puni mjesec je iznad neba,
neka sija kad već sija,
pun je mjesec na dnu brda,
neka sija ako treba.

Iako mjesec nije svijetlo, ipak je posvečen nekoj od onih djevojaka sa najcrnjim mislima u Sarajevu, ovome gradu mome.

noći puste

2009-12-11T22:38:00.002+02:00

I sada znam da još samo sutra mogu da te vidim i onda opet ne barem mjesec dana. Ništa, baš ništa.
Ma šuti srce moje – šuti.
I ti duši moja, šuti,
ma umukni i ti, olovko moja,
jer ti samo pišeš, a ja osječam.

Ej moje noći puste, vama sve opraštam,
a oprostit će te i vi meni,
ali ja ne mogu da sebi oprostim.

Što sam dozvolio da se zaljubim,
ne u onu pravu,
već onu do nje!

I dosta je bilo zezanja, ovih stihova smiješnih, sitnih i pomalo glupih, ma dosta je više. Došlo je vrijeme, još jedna nova era, sada najnovija za ovaj čas.

Sve što vidim je prazno,
sve što sada osječam je prazno,
a sve što slutim za budučnost,
je baš ono što osječam.

A sve ono što želim?
to barem za sada,
ni ne vidim,
ni ne osječam,
a boga mi i ne slutim baš.

28. August 2001

2009-12-11T22:38:00.001+02:00

28. August 2001

umorno je srce moje...
umorno...

POSLJEDNJI SNJEG

*Na pragu jeseni, kada još niko ni ne sluti snjeg, ja ostavljam sve iza sebe i započinjem sonet, to jeste podnaslov ˝ Posljednji snjeg ˝, jer je i posljednji snijeg pao u duši mojoj, i prekrio je svu, ne ostavljavši tragove iza sebe.

Da imam glasa da zapjevam napisao bih pjesmu nad pjesmama i pjevao je na sav glas, ali sada, bez glasa, ja posvečujem ovaj pasus toj nekoj pravoj i jedinoj ljubavi koja dolazi, ta neka smeđa djevojka, plava, što plava nisi, sa svojim smeđim očima, što plave nisu i ti, što moja nisi,

barem ne još!

...

Ne mogu još da zaboravim

2009-12-11T22:37:00.006+02:00

Što je tužna ova noć bez sna,
bez tebe ja ne mogu da spavam,
i tako polako ja tonem do dna...
Noćas mi je nada spaljena,
noćas mi je duša ranjena,
a ti?

Tebe nema!

Noćas neču više da patim,
te silne boli da pamtim,
uzaludno da plamtim.

I ne mogu da te zaboravim.

Da li neće ili ne želim ja?
Da li ne ide, da li idem ja?
Ili samo stojim, te gledam...
te zaboraviti ne mogu,

il` te zaboravit ne želim?

Umalo ne rekoh okano

2009-12-11T22:37:00.005+02:00

I bila si jednom kod mene ti
i rekla si mi: ˝ Ma ne moj me voliti... ˝
A ja nisam znao zašto mi to kažeš,
mislio sam da me voliš,
ali da hočeš da me slažeš,

ali zašto?

I bio je to jedan od ljepših dana,
nisam htio slušati savjete jarana,
i onda...
dan poslje, još jedan kasnije,
Ti prošla si sa njim,
sa momkom svojim,
sa tim drugim, prokletim.

...eh kada se sjetim sada, Umaloh ti ne rekoh okano, ali. Mnogo toga sam ti rekao, ma i previše. I tako, eto dosta je bilo, jer prolazimo, lave moj – ti cigane stari.
Ma tebi je svejedno, ali ja – Ja počinjem evo da razmišljam.

Da li je baš sve samo laž? da li postoji i jedna ruža u ovome polju zumbula i ljubičica???

...

2009-12-11T22:37:00.003+02:00

... i baš si u ovome trenutku sa njim! A ja? Ja zbog ili radi tebe u krčmi sam bio, jednu za drugom sam pio...čaše lomio, pjevao, smijao se, i baš sve sam uspio da zavaram, osim boga, sebe i naravno tebe!

I dosta mi je svega!

I rekao bi nikada više i jednom ću se sigurno opametiti, ali sada jednostavno ne smijem.

Dok čaše lomim
i krvarim u kafani,
a največi je lom
u srcu mom!

Zbog tebe noćas ja pijem!
Zbog tebe noćas ja patim...
Zbog tebe sam sam!

Dajte mi glas da zapjevam?
Dajte mi suze da zaplačem...Dajte mi, neka prestane boljeti! Dosta je bilo, i dobro je više, eh bože moj, prolazim i lagano.. ma lagano prolazim i ja!

Tuđa djevojka plava

2009-12-11T22:37:00.001+02:00

Gledam u tvoje oči plave...
Plava boja, koju volim,
gledam u plavo nebo,
tražim boga, kojeg molim.

Da mi stvori,
novu plavu nijansu...
Da je uvjeri,
da mi pruži barem jednu šansu...

Da joj dokažem,
da joj voljeti pokažem.

Ti djevojko, mojih plavih snova,
odoh od dna, pravo do krova,
sa tobom, do nebeskoga raja,
volim te i odoh do kraja...

Ja te volim, ali ne što si plava,
ni što si tuđa, a ne moja,
da te neko voli, sudbina je tvoja,
a tu sam se našao slučajno ja,
ti tuđa djevojko plava...

Moja pjesma

2009-12-11T22:36:00.005+02:00

Moja pjesma, nije pjesma o meni,
moja pjesma, nije ni pjesma za mene,
moja pjesma, je pjesma moj bože,
koju samo poneki shvatiti može...
Taj neki ko želi.

Ko mene zna, taj zna i za moja zla,
koje sam nanio sebi,
nikada drugima,
baš nikada tebi.
I ne vjeruj sve što ti kažu,
o meni i ovako mnogo toga lažu.

Za neke sam samo lažov i gad,
kazat` će ti da sam pravi smrad,
za druge sam kao sunčev zrak,
dobar sam im, dok ne padne mrak.

Ali ako ti želiš da shvatiš ko sam,
da me vidiš i da upitaš za sve što sam...
i nemoj se bojati, jer sve što ti učini mogu,
jeste pokloniti i napisati stih,
par riječi upučene tebi,
samo par njih.

Jelena

2009-12-11T22:36:00.003+02:00

Crna kosa, crne oči,
sve je crno ove noći,
i mada volim plavu boju,
srce ne bira bilo koju.

Crno vino, crna žena,
eto meni crnih vremena,
i tako kad spazih crnu ženu,
tihu, nježnu i bezimenu.

ali, evo crna boja,
to je samo boja tvoja,
moja boja to je plava,
plavaboja, to je strava...

Nešto novo

2009-12-11T22:36:00.001+02:00

Ma ništa posebno samo fina lagana stvar, pišem priču i pletem je u maglu tog vrtloga svojim soptvenih misli. U paklu pjesama i tekstova, ja uzerujem linicu više u srce svoje i onda...

Eh moj Jesenjine,
da li je i ona samo kučka nevjerna?
Jer samnom nije, a ja ludim... Ne mogu da spavam, ne mogu da jedem, ne vidim i ne čujem, ne želim da znam, ali osječam.

Osječam previše.
ma ne, nije ona kučka, samo litvica strma.

Obilazim stalno ovaj grad,
tražim te sekundu ili dve,
prođoše mi godine baš sve,
Jer mi je sasvim dosta,
Baš samo da te vidim.

Moje riječi više nisu iskrene, samo prolazne, samo moje.
Dovoljno je fakat da te samo vidim, tvoje oči, taj pogled upućen nekome drugom i tvoj osmjeh taj.

more, moze, hajde

2009-12-11T22:35:00.002+02:00

Imao sam dva puta isti san, sanjao sam i probudio se, oči otvorio i po ko zna koji puta nešto novo shvatio...

Sve moje pjesmice su iste,
jer ne dolaze iz duše čiste,
dolaze iz duše lažne,
dolaze iz moje...

Ti zaslužuješ sve, a ja to ne mogu biti,
zato odlazim, vrata zatvaram,
a da te ne volim ću da se pretvaram.

Neka bog mi oprosti i budi sretna,
kao što bi to sa tobom bio ja,
sa torbom u ruci
i ulicom pod nogama
odlazim...

I pretvarat ću se kao da te nikada volio nisam,
a ti nikada nečes znati koliko sam te volio.

Nemam gdje da se vratim

2009-12-11T22:35:00.001+02:00

Svakim danom sve mi je teže,
da vjerujem u riječi koje pišem,
da ne posumnjam u misli svoje,
da ne zamislim te oči tvoje.

”i ispričaj mu jarane, da mi draga drugog ljubi...” reče pjesnik,

Priznao sam si da je stvarno volim,
i sada nemam kuda da se vratim,
uvijek ću znati da je volim,
gdje god da odem.

Moje noći su odjednom duge,
tako prazne i pune tuge,
neće zora da mi dođe,
da svane, pa da odahem,
neće zora da mi dođe, pa da boljeti prođe...

Eh moj jarane strari,
Ne piši pjesme, žene zanemari,
prestani piti, iza čaša se kriti,
prestani tu pogrešnu zenu voliti,
zavoli barem ti onu pravu...

Jer proklete su te pogrešne,
ma proklete su sve,
samo se pretvaraju, nekom drugom se udvaraju,
pa zar su sve toliko zle?

Ja ne znam da li one to žele,
da li su nas povrijediti htjele,
moje noći su sada mnogo duže,
zato poslušaj moj savjet,
moj dobri, stari druže...

Uči od mene, jer ja sam otišao predaleko, da bih se ikada vratio. Ja sam sebi priznao da je volim, i sada ne mogu natrag, a dani makova poklonjenih njoj su odavno prošli.

DANI LAVOVA I CIGANA PROLAZE

2009-12-11T22:34:00.002+02:00

27.Juli.2001

...i baš ne volim to što te toliko volim!

DANI LAVOVA I CIGANA PROLAZE
Te prolazimo i mi...

Citat:” Otad baš i ne uzimam svaku što se pruža...
srce se odupire, pa se privikne, al
zumbuli su zumbuli,
a ruža je ruža
pa da na kraj svijeta iznikne.
Džole B.

2009-12-11T22:33:00.006+02:00

...i u mome srcu ostati će dosta toga, možda više negol bi ikad iko poželio... Kiša prestaje i kišnim danima dolazi kraj, ali ne samo njima!

Za kraj

2009-12-11T22:33:00.005+02:00

Stotine sreća, sotine boli,
sada se tek vidi koja mene voli
gdje su li sada sve te silne dame,
da li su sada i one podpuno same,
kao što sam i ja.

Samo jedna je prava,
samo jedna je iskrena,
da jaro stari,
samo jednu mogu voliti više od sebe...

Dvije odjednom nikako ne ide.

Na posljetku

2009-12-11T22:33:00.003+02:00

Evo još jedno saznanje u nizu shvatanja, ne želim si priznati, i ne znam da li ću ikada moći izgovoriti to njeno ljupko ime, ali znam...završavaju se dani kiše, zaboraviti ja ne želim, samo je tiho voljeti, moju Ilonu, moju Lotu, moju Lauru, samo zbog nje tiho patiti.
Jedan je čovjek jednom rekao ”volim je više nego sebe volim...”, a ja sam ga tek sada shvatio. Voljeti, ono iskreno, to nikada ne boli, dovoljno je vidjeti da je ona sretna, presretna i sve je opet u redu. I o tome se radi moj prijatelju stari, voim je eto toliko da je samo važno da je sretna, važno je kako se ona osječa, a ne ja i to evo nikada ne boli, jer to bi bila prava i iskrena ljubav.

Zaboravna pjesma

2009-12-11T22:33:00.001+02:00

Ja ne pijem što volim da pijem,
a i ne pijem jer mi dobro stoji
sve je samo igra ljubavi
sve su to samo snovi moji

I ti si samo jedan san
brzoprolazna kao jedan dan,
i ostao je još samo mjesec
velik i važan,
i ostao sam ja, jedva dovoljno snažan,

Da ti odolim,
sve muke da prebolim,
sve krize da prebrodim,
a i zaborava nema

..i u svakoj pjesmi, svakoj strofi, u svakom slovu mojih misli, nagovještava se zaborav, za kojim čeznem, ali ga možda i ne želim!

Sa zaboravom ona će nestati,
bez nje sva magija će prestati.

Moj stih

2009-12-11T22:32:00.002+02:00

Ponekada se plašim svoga stiha
dok u meni pjevuši neka melodija tiha,
a ponekad samo zastanem i stojim,
zagledan u nebo, samo zvijezde brojim.

I tad mislim na tebe, jer ti si meni sve,
još uvijek se držim, guram i nedam se,
i ponekad i pođem da sudbinu si krojim,
ali na kraju se ipak svoga stiha bojim...

... bojim se da sve ovo liči na jeftino piče u nekome jeftinome kraju, mada ako je iz duše, i jeftino može prijati i srce zagrijati.
Eh moj bože,
uzalud je i vino
tako slatko, tako fino
uzalud je i pjesma
dokle god je pjevam ja.

Ma uzalud je sve
ja ostadoh bez nje...
I vječito sam!

Sanji

2009-12-11T22:32:00.001+02:00

Sanjam te Sanja
i noćas ću te sniti,
jer sam legao spavati,
noćas neću piti.

Sanjam te Sanja i danju i nočima,
sa osmjehom na licu
i sa suzama u očima.

I dok gledam sve zaljubljene parove,
ja izbjegavam baš sve gradske parkove,
u snu je tuga sve manja i manja,
dok sam sa tobom,
dok sanjam te Sanja.

I u snu sam osjetio bol, i probudio se nisam, ni zaplakao, samo sam odlutao u tu neku izmišljenu kafanu, i pao evo još jednu granu niže, naručio sam vino...ili vinjak, koga briga i jednu pjesmu.
I stari cigan je pjevao..jer sa vinom i pjesmom ja umrijet ću...zato svirajte mi i u snovima, vi stari cigani noćas, samo za mene, samo za nas.

Kasno je

2009-12-11T22:29:00.000+02:00

Kasno je, a ja tražim previše,
da volim je, ali...

Ja nemam glasa da o tome zapjevam,
da zapjevušim pa zaplačem,
ja ne umijem plakati,
te da joj pokažem koliko boli,
to što drugog voli,
što mene ne zavoli.

Gradom gledam sve zaljubljene parove,
samo sklapam oči i prolazim,
samo prolazim, niko me ne čeka,
nikome ne dolazim.
Sklapam oči i zauvijek odlazim.

Čujes li me, zauvijek ti odlazim!

I kad me više ne bude,
ja ti nedostajati neću,
znam da sva moja neposlana pisma,
bi završila u smeču,
zato ih nisam ni napisao,
a kamol i poslao.

Evo odlazim, ali svejedno meni nije,
samo bol se opet na licu negdje krije,
ipak odlazim, mada te volim,
jer ne mogu da prebolim,
da ti voliš drugoga.

Zato odlazim, a ti budi sretna sa njim
ipak češ shvatiti, da kao ja on nije,
niko nije,
uvidjet češ šta se iza te fasade krije,
ali prekasno će biti!

Ja mogu da budem zvijezda na nebu, ali on, taj tvoj neki, nikada neče biti zvijezda, pa čak ni na zemlji!

Tek tada...

2009-12-07T22:29:00.000+02:00

Odlično vidiš ali me ne vidiš,
odlično čuješ, mada me ne čuješ,
i odlično prolaziš pokraj mene...

Ti i ja, kao dva svijeta,
dva svijeta različita,
da to smo ti i ja.

Jednom nekad kiša mora stati,
jednom boliti mora prestati,
mada sječanje će vazda ostati.

Samo jednu volim ono pravo,
nikada dvije u isto vrijeme,
samo nju volim sada iz dana u dan.
Jer ona je moja okupacija, taj najljepši san.

A da je imam kao što je nemam,
bio bih sretan, baš kao što sam nesretan.

I negdje daleko postoji,
sudbina za nas,
ili se ipak lažem i u toj laži tražim spas...

˝ I dosta je više ˝
Dosta je filozofiranja, i dosta je pjesmica, i dosta sažaljevanja, ali ipak...postoji onaj dio dana, koji je smješten baš u noći, negdje prije zore, kada je svejedno, kada harmonika plače, kada sevdah obavije žice tamburice, kada pjevač sklopi oči, i sve bude u skladu, sve bude iz dna duše...

I onda napišem stih
u slavu baš svih
ljubavi, koje su prošle,
samo pokraj mene,
nisu mi došle.

Svirajte cigani,
ovu noć samo za mene,
svirajte cigani,
neka moje srce vene...
kada jednom sklopim oči,
znam da u snu ona će mi doći,
i tek tada za rukom sve će mi poći.

Tek tada...

Tebi pjesmu pjevam – BOL

2009-11-07T22:28:00.000+02:00

Možda sam prvi kafanski poeta,
što nemam glasa za pjesmu mi ne smeta,
meni smeta samo jedno ovoga svijeta,
što me ne voli i što padoh bez leta.

Tebi ovu pjesmu noćas pišem
samo poklon ili nešto više,
nočas tebi skidam svaku zvijezdu,
zar mi ne vjeruješ kada ovdje piše.

Meni ostade nočas puno boli,
tako ti je to kada se uzalud voli,
tako ti je kada svu ljubav daješ,
pogrešnoj, ali se ne pokaješ!

…sunce uzalud pokušava da sagori sve tragove, kad u meni traju dani kiše i ne znam da li je to Adrijana ili ipak ova nova malena, jer i nove ljubavi što dolaze donose nove boli i nove suze, nadu baš uvijek i ne donose, ljubav mi ne uzvračaju, i ponekad ostaje još samo da zaplačem.

at this time- 1999

2009-07-03T10:51:00.000+03:00

tačka, točka, tičkica

2009-07-01T10:50:00.000+03:00

Prepun je boli cio život sada, ovaj život moj.
Na nebu se skupile cio zvijezda roj.
Da gledaju mene i moju tugu,
prokletstvo u ljubavi, tu psihičku kugu.

Prošao je još jedan bezsmislen i neizkorišteno, prošao je još jedan dan bez sreče i bez ljubavi, prošao je još jedan dan bez mene.

Tužan sam ti ciganko skoro cijele noći,
zapjevaj mi jednu, ja ne znam dal` češ moći,
da me pjesma tvoja u davnu sreču vrati,
da mi tvoj glas sve muke skrati.

Ciganko moja sam i ove noći,
trijezan mogu ostati možda do po noći,
tu nema pomoči...

Srce mi je puno bola

2009-06-29T10:49:00.000+03:00

Sve su samo prošle moj stari druže,
moje puste noći postaju sve duže,
ni piće više nije što je nekada bilo,
kada se i igralo i pjevalo i pilo.

Ni nju više nemam, moj jaro stari,
svi mi samo kažu, ma proće, zanemari,
svi su oko mene, tumače pa kažu,
svi mi žele dobro, mada ipak lažu.

I večeras sam samac, sve dok kiša pada,
natapa sve moje ulice, pokisoh ti sada,
ali kišne kapi, suze će mi skriti,
ovo mutno vrijeme, tugu moju prekriti.

Opet prije zore stižem svojoj kući,
srce bolno opet mene muči,
ni noćas piće nije pomoglo da zaboravim,
a ni sutra neče!