3.7.09
1.7.09
tačka, točka, tičkica
Prepun je boli cio život sada, ovaj život moj.
Na nebu se skupile cio zvijezda roj.
Da gledaju mene i moju tugu,
prokletstvo u ljubavi, tu psihičku kugu.
Prošao je još jedan bezsmislen i neizkorišteno, prošao je još jedan dan bez sreče i bez ljubavi, prošao je još jedan dan bez mene.
Tužan sam ti ciganko skoro cijele noći,
zapjevaj mi jednu, ja ne znam dal` češ moći,
da me pjesma tvoja u davnu sreču vrati,
da mi tvoj glas sve muke skrati.
Ciganko moja sam i ove noći,
trijezan mogu ostati možda do po noći,
tu nema pomoči...
Na nebu se skupile cio zvijezda roj.
Da gledaju mene i moju tugu,
prokletstvo u ljubavi, tu psihičku kugu.
Prošao je još jedan bezsmislen i neizkorišteno, prošao je još jedan dan bez sreče i bez ljubavi, prošao je još jedan dan bez mene.
Tužan sam ti ciganko skoro cijele noći,
zapjevaj mi jednu, ja ne znam dal` češ moći,
da me pjesma tvoja u davnu sreču vrati,
da mi tvoj glas sve muke skrati.
Ciganko moja sam i ove noći,
trijezan mogu ostati možda do po noći,
tu nema pomoči...
29.6.09
Srce mi je puno bola
Sve su samo prošle moj stari druže,
moje puste noći postaju sve duže,
ni piće više nije što je nekada bilo,
kada se i igralo i pjevalo i pilo.
Ni nju više nemam, moj jaro stari,
svi mi samo kažu, ma proće, zanemari,
svi su oko mene, tumače pa kažu,
svi mi žele dobro, mada ipak lažu.
I večeras sam samac, sve dok kiša pada,
natapa sve moje ulice, pokisoh ti sada,
ali kišne kapi, suze će mi skriti,
ovo mutno vrijeme, tugu moju prekriti.
Opet prije zore stižem svojoj kući,
srce bolno opet mene muči,
ni noćas piće nije pomoglo da zaboravim,
a ni sutra neče!
moje puste noći postaju sve duže,
ni piće više nije što je nekada bilo,
kada se i igralo i pjevalo i pilo.
Ni nju više nemam, moj jaro stari,
svi mi samo kažu, ma proće, zanemari,
svi su oko mene, tumače pa kažu,
svi mi žele dobro, mada ipak lažu.
I večeras sam samac, sve dok kiša pada,
natapa sve moje ulice, pokisoh ti sada,
ali kišne kapi, suze će mi skriti,
ovo mutno vrijeme, tugu moju prekriti.
Opet prije zore stižem svojoj kući,
srce bolno opet mene muči,
ni noćas piće nije pomoglo da zaboravim,
a ni sutra neče!
25.6.09
Nije mi suđeno
I već nakon devetnaest godina sam shvatio,
da sam se uzalud patio,
jer ljubav meni nije suđena,
ni jedna dobra šansa meni nije nuđena.
Ali postoji samo šansa, ne dobra, ni loša..samo šansa!
Koliko sam samo svijetova u mašti svojoj srušio,
koliko sam se puta u zabludi ugušio,
u tom pokušaju uzaludnome sreću da nađem,
da se u ovome robusnome svijetu snađem,
mada sada znam da sreća se ne traži, nego čeka!
I šta ja tu mogu, izgleda suđeno mi nije,
jer niko ne zna šta se iza sudbine krije,
mada sumnjam da iza moje to ljubav nije,
a sudbina se kažu mijenjati ne smije,
ali možda se i varam!
da sam se uzalud patio,
jer ljubav meni nije suđena,
ni jedna dobra šansa meni nije nuđena.
Ali postoji samo šansa, ne dobra, ni loša..samo šansa!
Koliko sam samo svijetova u mašti svojoj srušio,
koliko sam se puta u zabludi ugušio,
u tom pokušaju uzaludnome sreću da nađem,
da se u ovome robusnome svijetu snađem,
mada sada znam da sreća se ne traži, nego čeka!
I šta ja tu mogu, izgleda suđeno mi nije,
jer niko ne zna šta se iza sudbine krije,
mada sumnjam da iza moje to ljubav nije,
a sudbina se kažu mijenjati ne smije,
ali možda se i varam!
22.6.09
...
I koliko ih god ja prebolio, tih prošlih, nekakvih ljubavi i koliko ih god novih došlo, ma koliko ih god ja izmislio, ali izgleda da uvijek će postojati, kao da griju to mjesto, barem dok ona prava u život moj ne zakorači. I odavno već postoje ove noći budne sa hartijom i olovkom i stihovima...Igram se boema, ali boem ja nisam, samo tik značaja te riječi u ovim kasnim satima, dok se kapci ne sklope i boem u meni ne zaspi. Na svu sreču on spava dugo, dugo...
Ja znam da sam griješio, ne znam baš uvijek kada ili gdje, ali znam da jesam! Možda je sada prekasno si to priznati, mada nikada prekasno nije!
I noćas je moja zvijezda još jedanput pala na tlo i sve oko sebe razbila.
Proklet je svaki moj dan,
prokleto stvaran, nije kao san,
i neka bude prokleta i djevojka ta,
radi koje sam toliko i proklet ja.
I ostavljam te ženo, mada te volim,
ostavljam te što moja nisi i bogu se molim,
neka ti sreća prati put tvoj,
neka sretno živi taj život svoj,
što nije i moj.
Jer, ja,
ja ću uvijek izgleda ovdje ostati,
nočni stražar mojih ulica ću postati,
i pijan i trijezan i tužan i sam!
Ja znam da sam griješio, ne znam baš uvijek kada ili gdje, ali znam da jesam! Možda je sada prekasno si to priznati, mada nikada prekasno nije!
I noćas je moja zvijezda još jedanput pala na tlo i sve oko sebe razbila.
Proklet je svaki moj dan,
prokleto stvaran, nije kao san,
i neka bude prokleta i djevojka ta,
radi koje sam toliko i proklet ja.
I ostavljam te ženo, mada te volim,
ostavljam te što moja nisi i bogu se molim,
neka ti sreća prati put tvoj,
neka sretno živi taj život svoj,
što nije i moj.
Jer, ja,
ja ću uvijek izgleda ovdje ostati,
nočni stražar mojih ulica ću postati,
i pijan i trijezan i tužan i sam!
15.6.09
Zašto pijem šta se koga tiče
Ni večeras je nisam upoznao,
ali kada sam je vidio kako stoji ispred kafea,
samo je stajala,
a ja sam se sjetio onih dana,
prošlih i osječanja,
lažnih!
Pustite me da sad tužan budem,
da tužan živim,
pustite me, ja želim da patim,
pustite me u krčmu da idem,
da se zorom pijan kući vratim!
Šta ja tu mogu, kada sudbina neće
kada ne želi kako bi ja htio,
šta ja tu mogu, ta sam se umorio,
kad sam zbog nje, još jednu bitku bio.
Ne izgubih jaro, noćas samo bitku,
opet je nemam, opet sam pijem,
i dok sjedim ovdje i gledam kroz prozor,
haj živjeli,
da i posljednju na kap izlijem!
Pustite me na miru da život svoj živim,
pustite me – pogrešnoj se divim,
pustite me neka pogrešnu volim,
jer tad imam razlog da pijem,
u nadi da je prebolim!
I ova noć će uskoro proći,
i nova zora uskoro će doći,
dugo, dugo več pokušavam ti reći,
ali bojim se da pokušaj će ostati!
ali kada sam je vidio kako stoji ispred kafea,
samo je stajala,
a ja sam se sjetio onih dana,
prošlih i osječanja,
lažnih!
Pustite me da sad tužan budem,
da tužan živim,
pustite me, ja želim da patim,
pustite me u krčmu da idem,
da se zorom pijan kući vratim!
Šta ja tu mogu, kada sudbina neće
kada ne želi kako bi ja htio,
šta ja tu mogu, ta sam se umorio,
kad sam zbog nje, još jednu bitku bio.
Ne izgubih jaro, noćas samo bitku,
opet je nemam, opet sam pijem,
i dok sjedim ovdje i gledam kroz prozor,
haj živjeli,
da i posljednju na kap izlijem!
Pustite me na miru da život svoj živim,
pustite me – pogrešnoj se divim,
pustite me neka pogrešnu volim,
jer tad imam razlog da pijem,
u nadi da je prebolim!
I ova noć će uskoro proći,
i nova zora uskoro će doći,
dugo, dugo več pokušavam ti reći,
ali bojim se da pokušaj će ostati!
11.6.09
Moja misao
Svaka moja misao je kao igra riječi,
koju sam nekome pisao,
da vidim ko će da me spriječi,
da pomislim il` zapišem te riječi.
Za neke misli bi volio da ih spriječe,
Jer pokisle misli tužne ne mogu da se izliječe,
barem ne mogu ja!
Nije problem dok mislim, a lažem,
ni kad ti «Volim te» kažem,
dokle god lažem samo tebe,
a ne i boga i sebe...
Jer kad slažem i sebe, ja te započnem voljeti,
a kad te zavolim, ti mene prestaneš,
a ja umijem voljeti,
ali ne umijem baš i preboljeti,
to nekako uvijek nosam sa sobom!
Osim toga ja zavolim uvijek neku pogrešnu.
Barem do sada!
koju sam nekome pisao,
da vidim ko će da me spriječi,
da pomislim il` zapišem te riječi.
Za neke misli bi volio da ih spriječe,
Jer pokisle misli tužne ne mogu da se izliječe,
barem ne mogu ja!
Nije problem dok mislim, a lažem,
ni kad ti «Volim te» kažem,
dokle god lažem samo tebe,
a ne i boga i sebe...
Jer kad slažem i sebe, ja te započnem voljeti,
a kad te zavolim, ti mene prestaneš,
a ja umijem voljeti,
ali ne umijem baš i preboljeti,
to nekako uvijek nosam sa sobom!
Osim toga ja zavolim uvijek neku pogrešnu.
Barem do sada!
9.6.09
Moji snovi
Dal` ću snove uvijek sniti?
Dal` ću siguran uvijek biti?
Da mi snovi nisu želje?
Dal` ću ikad isto sanjati?
Dva puta istu želju ganjati,
dal` ću tada shvatiti?
Sve što sam snio to može biti mašta,
može biti glupost, sječanje na nešto,
može biti svašta,
ali nikad nije želja!
Moji snovi, oni nisu želje,
Barem do sada nisu bile,
nije da nisu smjele,
već jednostavno nisu htjele...
a nisam htio ni ja!
Dal` ću siguran uvijek biti?
Da mi snovi nisu želje?
Dal` ću ikad isto sanjati?
Dva puta istu želju ganjati,
dal` ću tada shvatiti?
Sve što sam snio to može biti mašta,
može biti glupost, sječanje na nešto,
može biti svašta,
ali nikad nije želja!
Moji snovi, oni nisu želje,
Barem do sada nisu bile,
nije da nisu smjele,
već jednostavno nisu htjele...
a nisam htio ni ja!
5.6.09
Još jedna više pogrešnoj
Nadam se da iz srca govorim,
jer se ljubav moja zaledila,
ljubav naša...
Ljubav što ne postoji,
kao vjera koja ne stoji,
poput mene što se kadkad znoji,
i budučnosti se boji,
pa bojim se i ja!
Ovu bitku ću izgubiti,
zbog tebe ću poludjeti,
tebe ću svake noći sniti,
sa tim snovima si dušu ubiti,
te nikada ne poljubiti,
te opet izgubiti.
I moramo se u oči duboko pogledati,
se međusobno razumjeti,
se uzajamno poželjeti,
se htjeti, se voljeti, se uspjeti odoljeti,
i nikad više ne preboljeti!
A istinu će mo shvatiti kada prestanemo patit!
Jer neke stvari se promijeniti ne mogu,
se promijeniti ne žele,
ali ja ih promijeniti želim!
...jer zašto uvijek pogrešnoj. Napisati ću stotine pjesama, ali ni jedna neće biti dosta, neće biti ni djelić mosta, koji vodi do srca tvoga, ili da barem imam neki splav, koji me vodi do tebe. Dani kiše su počeli danas, a ja sa svojim očima sve više vidim i sve više slutim...
Toliko si mi slična, tako blizu, kada bih znao kako preboljeti krizu u ovome nizu razočarenja i frizu skulptura u životu mom, što ih krvlju klešem! Naš život zajednički ne postoji, zato evo pjesma- još jedna pogrešnoj!
jer se ljubav moja zaledila,
ljubav naša...
Ljubav što ne postoji,
kao vjera koja ne stoji,
poput mene što se kadkad znoji,
i budučnosti se boji,
pa bojim se i ja!
Ovu bitku ću izgubiti,
zbog tebe ću poludjeti,
tebe ću svake noći sniti,
sa tim snovima si dušu ubiti,
te nikada ne poljubiti,
te opet izgubiti.
I moramo se u oči duboko pogledati,
se međusobno razumjeti,
se uzajamno poželjeti,
se htjeti, se voljeti, se uspjeti odoljeti,
i nikad više ne preboljeti!
A istinu će mo shvatiti kada prestanemo patit!
Jer neke stvari se promijeniti ne mogu,
se promijeniti ne žele,
ali ja ih promijeniti želim!
...jer zašto uvijek pogrešnoj. Napisati ću stotine pjesama, ali ni jedna neće biti dosta, neće biti ni djelić mosta, koji vodi do srca tvoga, ili da barem imam neki splav, koji me vodi do tebe. Dani kiše su počeli danas, a ja sa svojim očima sve više vidim i sve više slutim...
Toliko si mi slična, tako blizu, kada bih znao kako preboljeti krizu u ovome nizu razočarenja i frizu skulptura u životu mom, što ih krvlju klešem! Naš život zajednički ne postoji, zato evo pjesma- još jedna pogrešnoj!
29.5.09
Sudbina
Ja ne znam šta mi je suđeno,
a ne znam ni šta suđeno nije...
Ja ne znam da li sve mogu reći?
Niti da li se sve reći smije...
Mislio sam da sam je shvatio,
sada kada radi nje više nisam patio,
i od tad sam mislio da sam je znao,
ali i da na svijetu niko nije zao :)
A sudbina za život mjerilo nije,
niko ne zna tajnu što se u njoj krije,
jednu istinu do koje nikada nećemo doći,
nikada nečemo moći,
jer je sudbina baš sve ono što treba da se desi...
tako barem kažu!
Citat:»Kažu da nije sretan onaj što mnogo ima, već onaj tko malo traži!»
a ne znam ni šta suđeno nije...
Ja ne znam da li sve mogu reći?
Niti da li se sve reći smije...
Mislio sam da sam je shvatio,
sada kada radi nje više nisam patio,
i od tad sam mislio da sam je znao,
ali i da na svijetu niko nije zao :)
A sudbina za život mjerilo nije,
niko ne zna tajnu što se u njoj krije,
jednu istinu do koje nikada nećemo doći,
nikada nečemo moći,
jer je sudbina baš sve ono što treba da se desi...
tako barem kažu!
Citat:»Kažu da nije sretan onaj što mnogo ima, već onaj tko malo traži!»
Subscribe to:
Posts (Atom)
